Postoji nekoliko vrsta komunikacije, a prva u nizu je intrapersonalna komunikacija. Zašto ovu vrstu stavljam na prvo mjesto, pa zato što je to komunikacija sa samim sobom, zbog toga je konstantna i neraskidiva. Intrapersonalno komuniciramo u onom trenutku kada razmišljamo, pišemo dnevnik, pripremamo se za važan razgovor, analiziramo svoje postupke, donosimo važne životne odluke i najbanalniji primjer je onaj kada držimo monolog. Pozitivne poslijedice ovakve komunikacije je bolje poznavanje vlastite osobnosti i pogleda na različite životne situacije. Međutim ono negativno je što ponekad previše samoispitivanja i analiziranja vlastitih postupaka može dovesti do ne prihvaćanja osobnog identiteta.
Razgovaraju li međusobno najmanje dvije osobe, govorimo o interpersonalnoj komunikacji. Pojam ove komunikacije najčešće podrazumijeva razgovor licem u lice, međutim ne možemo isključiti niti razgovor, primjerice, telefonom. Ovakvim vidom komunikacije upoznajemo ljude i svijet oko sebe, predstavljamo se pojedincima, ali također uspostavljamo, popravljamo ili raskidamo pojedine međuljudske odnose. Svakodnevno se ljudi najviše njome koriste i najrasprostranjenija je.
Grupna komunikacija odvija se u okviru jedne ili više grupa. Razlikujemo male i velike grupe, gdje u malim grupama češće dolazi do interakcije licem u lice, i nije samo pitanje broja već i cilja pod kojim se grupa sastaje. Riješavanje problema, razvitak ideja i podjela znanja i iskustva karakteriziraju malu grupu, gdje svaki pojedinac može doći do izražaja.
Javna komunikacija podrazumijeva veću grupu ljudi, gdje govornik i publika imaju jednaki status i zadatak- prijenos novih informacija i nametanje vlastitog mišljenja kako bi se promijenili stavovi suprotne strane.
Masovna komunikacija obuhvaća veliki broj ućesnika, bez obzira na profesionalni, dobni, spolni ili bilo koji drugi status. Ekspanzija masovnih medija omogućilo je i masovnoj komunikaciji da se razvija. Najbolji primjer ovakve vrste komunikacije bili bi izbori za predsjednika neke države, ili najobićnija televizijska reklama.
Međukulturalna komunikacija podrazumijeva sve do sada navedene komunikacije osim intrapersonalne. Govorimo li o upoznavanju ljudi iz drugih kultura, čiji su obićaji, pravila, religija i povijest drugaćiji od naših, te razmjeni iskustava i mišljenja, onda znamo da je riječ o međukulturalnoj komunikaciji
Tomić Zorica, Komunikacija i javnost, Čigoja Štampa, Beograd, 2003.
Bebic Marsa 053/08 